„O stanju hrvatskoga književnoga jezika danas u domovini i izvan nje – uzroci i posljedice“
Odjel za kulturu hrvatskoga jezika Hrvatskoga filološkog društva na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku pokrenuo je krug predavanja o kulturi hrvatskoga jezika pod nazivom Jezikom do kulture.
U tom je nizu peto predavanje pripremila dr. sc. Sanja Vulić, sveučilišna profesorica u miru. Predavanje je naslovljeno O stanju hrvatskoga književnoga jezika danas u domovini i izvan nje – uzroci i posljedice, a održano je 2. travnja 2025. u svečanoj dvorani osječkoga Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, koji je uz Hrvatsko filološko društvo suorganizator predavanja. Time se i spomenuti fakultet uključio u obilježavanje 75. obljetnice postojanja Hrvatskoga filološkog društva.
Predavačica je istaknula kako se u civiliziranim državnim i nacionalnim zajednicama normiranju književnoga jezika u pravilu posvećivala velika pozornost, kao i što dosljednijoj službenoj uporabi toga jezika na radnom mjestu, u nastavi, u sredstvima javnoga priopćavanja, ukratko u svim javnim službama. Takav je stav načelno bio neupitan. Ne tako davno poznavanje i uporaba književnoga jezika u javnosti bili su pokazatelji uljudbene razine pojedinca. Raspravljati se moglo kakav će taj normirani književni jezik biti, na čemu će se temeljiti i sl., ali ne i hoće li se uopće rabiti. Javne ustanove, škole, fakulteti, kazališta, sredstva priopćavanja bili su svojevrsni hramovi književnoga jezika. Uporaba toga jezika bila je vrlo jasno određena u odnosu prema kolokvijalnomu govoru, slengu, dijalektima, ali i u odnosu prema stranim jezicima, upozorila je prof. Vulić.
Dok su tisak i novine, radijski i televizijski programi bili vodeća sredstva priopćavanja, čuvale su se vrijednosti književnoga jezika kao neupitnoga kulturnog dobra. Promjene se počinju događati pojavom interneta. Kako je internet preuzimao važniju ulogu kao sredstvo javnoga priopćavanja te postao sredstvo u jezičnom pogledu sve kaotičnijega govornog i pismenog izražavanja – tako se sve više srozavala razina znanja književnoga jezika mlađih naraštaja, a to je i svima starijima koji nisu svladali standardni jezik dalo „vjetar u leđa“ te su od vlastite neobrazovanosti postupno stvorili vrlinu. Tako je u novije vrijeme osobito moderna zamjena standardnoga jezika mjesnim govorima.
U predavanju se govorilo o raspadanju hrvatskoga standardnojezičnog naglasnog sustava, o kaotičnom stanju u pisanim tekstovima, posebice na brojnim mrežnim stranicama, o (ne)kulturi suvremenoga dopisivanja, o (ne)kulturi čitanja te o načinima na koji se nedvojbeno pozitivne ljudske vrijednosti, kao što su poznavanje vlastitih mjesnih (zavičajnih) govora i poznavanje stranih jezika, svjesno ili nesvjesno pretvaraju u pomoćna sredstva za zatiranje vlastitoga standardnog jezika kao neupitne nacionalne kohezijske sile, a time i nacionalnoga identiteta. Predavačica je posebno upozorila na to kako se ti procesi iz domovine postupno prenose i u dijasporu, posebice u pojedine hrvatske manjinske zajednice.
Sve su navedene postavke u predavanju potkrijepljene konkretnim jezičnim primjerima.